Otkrili smo je sasvim slučajno. U jednoj turističkoj agenciji pitali smo za plaže na Pašmanu gdje je psima dozvoljeno kupanje i ona je bila druga na spisku. Uvala Zaklopica.
..................................................................................................................
Ljubazni mještani Tkona su nas usmjerili kako doći autom, budući da joj je je najlakše bilo prići brodicom. Uvala je zbog toga i bila popularna među nautičarima čije načičkane brodove, katamarane, jahte, glisere i ko zna kakva još plovila su bili prvo što smo vidjeli na plavo-zelenoj površini kristalno čistog mora.
Do nje je vodila asfaltirana cesta utisnuta u nisko četinarsko rastinje koja se kod putokaza za vizantijsku utvrdu Pustograd pretvarala u makadamski put. Samo 10tak minuta vožnje od centra Tkona, odnosno najvećeg mjesta na ostrvu Pašman u koji pristiže trajekt iz Biograda na Moru.
Pjesma zrikavaca i miris visokih borova
Po izlasku iz auta dočekala nas je horska pjesma zrikavaca, miris visokih borova i mediteranskih biljaka obojen još nečim ... Mirisom koji je dopirao iz kamene kućice u blizini. Kako je miris postajao intenzivniji, mi smo bili sve gladniji i umjesto da krenemo za našim psom Teri koja je već uveliko plivala Uvalom, popeli smo se u kućicu.
Sjeli smo na otvorenu terasu uređenu tipično dalmatinski. Drveni stolovi i stolice poredani na terakota pločicama, ribarske mreže koje vise sa stropa i obavijaju stubove, mnoštvo dekorativnih detalja izvađenih iz mora i tradicionalni pojas za spasavanje.
"Dobar dan, izvolite" - upitao nas je ljubazni domaćin.
Za početak smo naručili Karlovačko pivo da dođemo sebi od iscrpljujuće vrućine i onda odlučili probati njihov specijalitet. Lignje na žaru.
Navikli na lignje koje smo jeli u kontinentalnim restoranima bili smo nemalo iznenađeni kad nam se na ovalnom tanjiru ukazala "neman" od 30tak centimentara praćena manjim komadima. Savršeni miris pratio je isti takav ukus. Nakon toga ništa više nije bilo isto. Srušeni su naši dotadašnji standardi. Htjeli smo još. Još te ljepote ukusa koja se rastvarala u ustima.
I vaši ljubimci su dobrodošli
Dolazili smo svakog dana da bismo probali nešto drugo. Kozice na žaru, raznovrsnu ribu koja nije iz uzgoja, već je baš tog dana bila ulovljena. Uživali smo u svakom jelu pripremljenom sa posebnom pažnjom. Još kad za predjelo uzmemo kozji sir preliven domaćim maslinovim uljem. Užitak je potpun.
Konoba nosi naziv "Zaklopica" po imenu same uvale i u nju su dobrodošli i vaši krzneni prijatelji koje ljubazni domaćini uvijek počaste nečim. Zato je naša Teri više boravila kod njih, nego kupajući se sa nama. Čak ne bi htjela ni da uđe u auto kad bismo krenuli kući.
Slično je i sa djecom. Ne žele se odvojiti od kornjača koje žive u posebnom dijelu bašte. Ni od trampoline postavljene pored mora.
Mi smo se, nažalost, nakon tri sedmice provedene na ovom čarobnom mjestu morali odvojiti od svega. Barem ove godine. Godišnji odmor jeste gotov, ali sada sigurno znamo gdje ćemo ponovo doći.
Napisala: Belma Mujezinović - Pribilović