Venerina muholovka (lat. Dionaea muscipula, engl. Venus flytrap) je najpoznatija biljka mesožderka na svijetu. Suprotno uvriježenom mišljenju muholovka nije egzotična biljka. Potječe iz močvarnih predjela Sjeverne i Južne Karoline.
Crvena mirisna klopka
Izgled venerine muholovke plijeni pažnju i čini je interesantnom ljudima koji nalaze da je jako zanimljiva i vrijedna njegovanja i uzgajanja. Neki je opet smatraju odbojnom i strašnom, što je uglavnom posljedica nedovoljne upućenosti.
Venerina muholovka ima rozetu prizemnih listova koji rastu iz kratkog podanka (rizome). Specifikum ove biljke je njen list koji se nakon podražaja zatvara munjevitom brzinom. List se sastoji od izduženog dijela i klopke sa dlačicama. Ljeti se listovi uzdižu desetak centimetara, a klopke rastu i do tri centimetra dužine.
U proljeće muholovka cvjeta. Stabljika cvijeta uzdiže se i do 40 centimetara visine, te na taj način omogućuje kukcu da na sigurnoj udaljenosti opraši cvijet.
Mamac za insekte
Na muholovkinu sreću, njen izgled i sočni nektar koji izlučuje interesantni su i insektima. Ljeti se unutrašnjost klopke boji u crveno kao dodatni mamac za razne kukce. Kada insekt sleti u unutrašnjost klopke ona se prvo zatvori vrlo malo i tek kada osjeti da je zarobljeni plijen zaista insekt, to jest hrana, klopka se zatvara u potpunosti. Ta mjera opreza štedi energiju ove biljke, te u slučaju lažne uzbune ona ne zatvara klopku sasvim nego čeka slijedeću priliku.
Ulovljen plijen muholovka razgrađuje lučeći posebne enzime za razgradnju bjelančevina. Ovu sposobnost biljka je razvila kroz godine evolucije, rasta na siromašnom tlu i potrebe za dodatnim hranjivim tvarima. Proces probave traje pet do deset dana. Jedna klopka u svom životnom ciklusu može svariti tri do četiri kukca prije nego uvene.
Biljke koje se nalaze u zatvorenom prostoru same će se “pobrinuti” za hranu, te ih nije potrebno hraniti kukcima. Ako to ipak namjeravate raditi, znajte da kukac mora biti živ kako bi se kretao unutar klopke te je “natjerao” na totalno zatvaranje. Bez životinjskog dodatka prehrani muholovke mogu normalno živjeti i preživjeti mjesecima.
Klopka ne predstavlja opasnost za čovjeka. Prste treba držati na distanci ali samo radi toga što bi to biljku izložilo stresu pri čemu bi zatvaranjem klopke potrošila veliku količinu energije koja joj se ne bi vratila, budući da nije ulovila plijen.
Stroga pravila sadnje i zalijevanja
Važno je napomenuti da se muholovka ne smije saditi u običnu zemlju niti se smije prihranjivati. Odmah nakon kupovine treba je presaditi u odgovarajuću mješavinu jer se često, zbog neznanja i u prodaji nađe posađena u krivu zemlju.
Za sadnju muholovke treba vam pijesak vulkanskog porijekla koji se zove perlit i čisti treset bez ikakvih dodataka. Pomiješajte ih u omjeru 50:50 i tom mješavinom napunite saksiju koja je duboka 15, a široka najmanje 10 centimetara.
Mnogi muholovku smještaju u terarije ili slične staklene posude ali to nije preporučljivo. Muholovka će biti najsretnija u običnoj saksiji.
Ljeti ova biljka traži dosta vode. Zalijevajte je isključivo destilovanom vodom! Venerina muholovka može rasti samo u kiselom tlu bez minerala pa će vrlo brzo uvenuti ako je zalijevate običnom vodom. Ako je jednom ili dva puta zalijete vodom iz česme neće se ništa desiti ali dugoročno gledano biljka neće preživjeti.
Ako se nalazite u situaciji da nemate destilirane vode onda uzmete lonac, napunite ga vodom te pustite vodu da odstoji 24 sata prije nego što je upotrijebite za zalijevanje biljke. Na taj način će bar hlor ispariti. Prokuhavanje vode također nije opcija jer se na taj način gubi samo hlor.
Pri zalijevanju vodu sipajte u podložak saksije i neka se u podlošku uvijek nalazi oko pola centimetra vode što će joj obezbijediti vlažnost. Ukoliko je muholovka u terariju, neka sloj pijeska na dnu bude uvijek u vodi, što će omogućiti tresetu da bude konstantno vlažan. Ljeti više puta dnevno prskajte listove prskalicom.
U proljeće cvjeta, ljeti uživa, a zimi miruje
Da bi se pravilno razvijala i rasla, muholovka mora biti izložena sunčevoj svjetlosti. Najbolje ju je ljeti držati na balkonu ili na južnom prozoru. Ova biljka nije pogodna za držanje u stanu ili kući, u sjeni, uz radijatore i peći. Ako niste u mogućnosti da joj obezbijedite pogled ka jugu znajte da će i svaka druga strana svijeta biti od koristi ako biljku obasja direktno sunce bar pola dana. Ljeti joj odgovara temperatura od 23 do 30 stepeni Celzijevih.
Iako uživa na suncu potreban joj je i hladni period za zimski san kada miruje. Već početkom septembra muholovka usporava s rastom pa se treba smanjiti i količina vode u podlošku saksije.
Početkom novembra dodaje se tek toliko vode da se treset ne osuši, otprilike jednom sedmično. Preko zime trebate je držati u prostoru koji se ne grije, ali temperatura ne smije pasti ispod nule! Ako se korijen smrzne biljka će umrijeti.
Na proljeće venerina muholovka raste i cvjeta. Stabljika cvijeta se obično reže kada postigne visinu od nekoliko centimetara kako bi se biljka što više usredotočila na vlastiti rast. Posebno je važno cvijet odrezati ako je biljka slaba. Ukoliko stabljika dostigne svoju punu visinu i procvjeta, možete sačuvati sjemenke prikupljene uz pomoć kista i iskoristiti ih za sadnju. Muholovku možete razmnožavati i na brži način reznicama listova.