Gazanija je biljka kojoj godi obilje sunčevog sjaja i toplote. Svojim krupnim cvjetovima uveliko se ističe među ostalim cvijećem.

Potiče iz suptropske i tropske Južne Afrike, što znači da samoniklo raste samo u tom području i to od niskih pješčanih ravnica sve do visokih planinskih livada.

Od milja Sunčica

Ovaj rod sadrži oko 16 vrsta, od kojih su neke jednogodišnje, a neke višegodišnje biljke. Danas se uglavnom uzgajaju različiti hibridi ovih biljaka. Mogu se posaditi u vrt, kamenjar, sandučić ili vazu koja bi trebala da bude nešto veća, jer gazanija ima veliko korijenje. Tipični, ivančicama nalik cvjetovi, prečnika su od oko 10 cm i obično imaju tamniji krug oko središnjeg dijela cvijeta.

Neki tipovi mogu imati i uzdužne pruge po laticama. Boja cvjetova varira od bijele, krem, žute, zlatnožute, narandžaste do tamnocrvene, od blijede do tamne ljubičaste. Također su moguće i razne varijacije ovih boja. Cvjetovi stoje na cvjetnim stabljikama visine do 25 cm i zatvaraju se za vrijeme tmurnih i oblačnih dana. S obzirom na to da se latice nježno zatvaraju čim sunce zađe, gazaniju odmilja zovu i sunčica.

Listovi su joj prizemni, izduženi, ponekad resasto ili šiljasto urezani, cjelovitih ili nazubljenih ivica i često prekriveni sivim prstenastim dlačicama. Preko noći listovi se uzdignu prema gore. Gazanija je presvučena voskom, pa je samim tim zaštićena od mnogih bolesti.

Uzgoj i njega

Gazanija je u svom prirodnom staništu trajnica koja može cvjetati više godina, dok se kod nas najčešće uzgaja kao jednoljetnica, jer nije otporna na niske zimske temperature. Samo u toplijim krajevima, gdje se zimi temperatura ne spušta ispod 0°C i gdje nema previše vlage zimi, neke vrste gazanija mogu se uzgajati i više godina. Treba znati da je biljka ljepša i snažnija kada se sačuva od smrzavanja do naredne godine jer tada dobija još jedan red latica.

Upotrebljavamo ih za sadnju na osunčanim vrtnim gredicama, cvjetnim loncima i terasama, a sjena im odgovara samo u kasnim popodnevnim satima. Kako bi se uzgojila zdrava biljka potrebna je temperatura od 24°C. Najniža noćna temperatura ne smije biti ispod 10°C. Zdrave odrasle biljke će cvjetati na gotovo svakoj temperaturi iznad 10°C. Direktna sunčeva svjetlost je potreba za ove biljke jer manje svjetlosti znači slabiju cvjetnju i slabije biljke, koje su osjetljivije na štetočine i bolesti.

Da bi se cvjetovi preko dana otvorili, potrebno im je jako puno svjetlosti. Preko ljeta biljke treba dobro zaliti i ostaviti da se zemlja dobro posuši prije ponovnog zalivanja. Dobro uzgojene odrasle biljke obično su prilično otporne na sušu. Biljke je najbolje posaditi u laganu, pjeskovitu, dobro dreniranu zemlju. Prihranjivanje tekućim gnojivom za cvjetajuće biljke svake dvije sedmice, kao i uklanjanje ocvalih cvjetova, znatno će produžiti period cvjetanja i povećati broj cvjetova koji će procvasti na biljci. 

Razmnožavanje

Sjeme se sije u rano proljeće u dobro propustan supstrat na dubinu od oko pola centimetra. Kao supstrat se može koristiti mješavina pijeska i treseta, pijeska i perlita, ili se može koristiti kupovni supstrat za sjetvu sjemena. Supstrat treba dobro natopiti i držati na sobnim uslovima temperature i vlažnosti. Nakon klijanja, koje počinje uglavnom u toku sedam do deset dana od sjetve, biljčice držite na svijetlom mjestu. Ukoliko su posijane gusto potrebno ih je razrijediti rasađivanjem da bi se normalno razvijale.

Postepeno ih privikavajte na spoljašnje uslove iznošenjem napolje po toplom vremenu. Krajem aprila i početkom maja se mogu iznijeti napolje i posaditi na stalno mjesto. Mjesto treba da je direktno osunčano, a zemljište sa dobrom drenažom jer se ove biljke najbolje razvijaju na direktnom svjetlu. Veoma je pogodna za korištenje u kontejnerima i za ozelenjavanje balkona i terasa.

Odrasle biljke mogu se razmnožiti bazalnim reznicama ili dijeljenjem busena u kasno ljeto ili u ranu jesen. Tako razmnožene biljke prezimljavaju u stakleniku. 

Nametnici i bolesti

Biljke treba redovno kontrolisati kako biste na vrijeme uočili pojavu štetočina kao što su biljne uši, trips ili pauci, te primijenili odgovarajući insekticid. Od biljnih bolesti mogu se pojaviti siva plijesan, trulež donjeg dijela stabljike ili korijena kao i pjegavost listova, naročito pri uzgoju u staklenicima i pri prevelikoj vlažnosti supstrata u kojem biljke rastu. Inače je ova biljka dosta otporna kada se uzgaja na otvorenom pa se može preporučiti za sadnju i početnicima.