Ljiljani su zbog svoje ljepote i opojnog mirisa izrazito cijenjen cvijet. Na svijetu postoji oko 90 vrsta, a divlje samonikle vrste nalaze se i u Aziji, Europi i Sjevernoj Americi. Cvjetovi ljiljana su krupni, zvonoliki ili ljevkasti, a biljka naraste i do 200 centimetara. U Bosni i Hercegovini se nalaze četiri samonikle vrste, a to su lukovičasti ljiljan, kranjski ljiljan, divlji ljiljan i bosanski ljiljan.

Ljiljani ne podnose vlažna tla. Tla na kojima se uzgajaju moraju biti dobro drenirana. Lukovice nikada nisu u stanju potpunog mirovanja. Najvažniji dio lukovice je bazalna ploča, na koju su pričvršćene ljuske. Ljuske su ustvari izmijenjeni listovi, koji služe za skladištenje rezervnih hranjivih tvari. Lukovice ljiljana su vrlo osjetljive i krhke, jer nemaju zaštitnog omotača poput lukovica tulipana i narcisa, pa se njima treba pažljivo rukovati. Lukovice se sade na dubinu koja je dva puta veća od njihove visine. Izuzetak je L. candidum, koji se uvijek sadi samo malo ispod površine tla. Sade se u ranu jesen, ili ako su nabavljene prekasno, treba ih posaditi u proljeće.

Najveći broj ljiljana se sadi na sunčane ili polusjenovite položaje. Polusjena se postiže sadnjom lukovica pored listopadnih grmova.

Zalijevanje

Zalijevajte ih nakon što se gornja polovica tla osuši, ali prije nego lišće počne opadati. Temeljito zalijevajte sve dok voda ne iscuri iz drenažnih rupa. Koristite dobro drenirajuću zemlju i izbjegavajte da biljka sjedi u vodi, jer će to dovesti do truljenja korijena. Tokom ljeta, kad i cvate, makazama treba uklanjati cvjetove koji se suše.

Ljiljani se mogu razmnožavati lukovicama, sjemenom i kulturom tkiva. Ako se želi povećati broj vrijednih hibridnih ljiljana, kod presađivanja mogu se s lukovice skinuti ljuske i staviti u uspravnom položaju u tresetnu zemlju, u klijalištu ili stakleniku. Mogu se staviti i u plastičnu vreću s tresetom, u toplo klijalište, tako dugo dok se ne pokažu izboji. Tada se presade u sandučiće s tresetnim supstratom na razmak od 2,5 cm. Nakon prve sezone, kad stvore mlade listove, biljke se mogu posaditi pojedinačno u lonce, gdje se dalje uzgajaju dok ne dostignu veličinu prikladnu za sadnju u vrtu ili stakleniku.

Neki ljiljani stvaraju također male lukovice na stabljikama, ispod ili iznad razine tla. One se mogu skinuti potkraj ljeta, kad su gotovo spremne same se otkinuti, te pohraniti tokom zime u sanduke s tresetnim supstratom. Sade se u sandučiće sljedećeg proljeća.

Razmnožavanje sjemenom

Razmnožavanje sjemenom je metoda prikladna za originalne vrste, koje ispadaju vjerne tipu, ali ne i za hibride i odlike kod kojih nije tako. Uzgoj ljiljana iz sjemena je dobar način za dobijanje bezvirusnog biljnog materijala. Ovako dobijene biljke cvjetaju nakon 3-4 godine. Sjeme se skuplja u jesen, i do proljeća drži u frižideru. Sije se u proljeće, u dublje sjetvene sandučiće s većim brojem rupa za drenažu, u treset. Sjeme manjih tipova se sije na razmake od 1,25 cm, a većih 4 cm. Sjetveni sandučići, nakon što se pokriju folijom, drže se u zaštićenom prostoru. Sjeme klija za oko tri sedmice. Tada se folija sklanja, i sjetveni sandučić se stavlja na dobro osvijetljeno mjesto, ali zaštićeno od direktnog sunca. Kada prođe opasnost od mrazeva, sjetveni sandučići se iznose iz zaštićenih prostora, i stavljaju na mjesta zaštićena od vjetra, i noću prekrivaju najlonom. Tokom kasnijeg uzgoja se folija potpuno skloni. Kada klijanci narastu 15-ak cm, presađuju se u pojedinačne teglice, u kojima se ostavljaju 2 sezone, a u trećoj sezoni se presađuju na stalno mjesto.