Ukoliko tražite mladu, kreativnu i svestranu arhitekticu koja će svaki vaš problem upakovati u rješenje sa crvenom mašnom, onda dobro zapamtite njeno ime - Mersiha Karić. 

Njen potpis nalazi se na mnogim projektima kojih se ne bi postidjele ni najveće arhitektonske kuće u svijetu, a nama je posebno zadovoljstvo što je i dalje možemo zvati našom. Mersiha Karić magistrirala je arhitekturu 2008. godine na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu. Tokom svoje karijere radila je u Evropi i Africi, osvajala nagrade i pisala za mnoge magazine, među kojima je i Enterijer.ba. 

Po prvi put je članica međunarodnog stručnog žirija za Grimiznu kuglu - takmičenja za najbolji projekat enterijera u regionu. Sa Mersihom smo, između ostalog, razgovarali o saradnji sa istaknutim libijskim arhitektom Muftahom Abudajajom, zašto su reciklirani materijali budućnost u dizajnu enterijera i kakvu kuću želi napraviti u okolini Sarajeva.

Predstavite nam se u jednoj rečenici. Ko je Mersiha Karić?

- Mersiha Karić je, kako drugi kažu, energična i izrazito optimistična, a ja bih rekla da sam samo uporna i vječno zaljubljena u nove stvari koje život donosi!

Kada ste znali da će arhitektura biti vaš životni poziv?

- Vjerovatno do samog upisnog roka nisam bila sigurna šta želim studirati. Nisam nikada bila osoba koja je vezana za jedan prostor, navike, pa čak i velike planove. To dokazuje i to da sam na trećoj godini arhitekture upisala i Odsjek horitikultura na Šumarskom fakultetu, a nisam nikada odustala ni od želje za pisanjem. 

Književnost je bila opcija broj jedan. Međutim, arhitektura je preovladala zbog beskrajnih mogućnosti, jer sretnom me čini autorski rad i stvaralaštvo.

Sa kojim motom se najčešće budite i da li, kao većina ljudi iz vaše struke, više volite raditi noću, kad grad spava?

- Trudim se da svaki dan provedem u pozitivnom društvu, da učinim nešto korisno i voljenim pokažem da sam uvijek uz njih. To je ono sa čim se budim i čemu težim svaki dan iznova. Radim kada sam inspirisana, neovisno o vremenu i roku. Noć ili dan, meni je svejedno, sve dok projekat na kojem radim ispunjava moje i klijentove želje! 

Mnogo toga ste postigli tokom svoje profesionalne karijere. Šta je vaš primarni cilj pri osmišljavanju i realizaciji projekata? Po čemu želite biti upamćeni?

- Budući da se kao arhiteta primarno bavim projektovanjem i to uglavnom individualnih objekata za stanovanje, u sklopu tih projekata dizajniram enterijere i namještaj. Moj cilj je biti korisna u društvu, biti neko ko doprinosi nekom većem cilju, ne individualnom i ne komercijalnom! Još uvijek nisam sigurna po čemu želim ostati zapamćena. Mislim da je rano za takve ambicije! Vrijeme će pokazati da li ću uopste biti vrijedna pamćenja! 

Postoji li već neki projekat na koji ste posebno ponosni?

- Ne bih izdvajala neki komercijalni projekt, ali svakako sam presretna i ponosna svaki put kada je klijent zadovoljan. Ponosim se sobom kada pored svih obaveza uspijem naći vremena za rad na internacionalnim konkursima. To je za mene specijalan užitak! Jedan od njih je nedavno završen, a radila sam ga u saradnji sa istaknutim libijskim arhitektom Muftahom Abudajajom. 

Na svaki timski rad sam jako ponosna i mislim da sam sretna što sam imala priliku raditi sa mnogim inostranim i bh. arhitektima i dizajnerima. Biti dio kvalitetnog tima je za mene velika odgovornost i izazov! 

Koji materijali su budućnost dizajna enterijera i koliko često ih u svome radu koristite?

- Budućnost su svi reciklirani materijali. Arhitekte trebaju biti utjecajni u društvu, u politici, ali i svjesni šta pogrešna upotreba građevinskih materijala znači za budućnost. Ipak je naša struka ta koja može i treba utjecati na najvećeg potrošača energije na svijetu, građevinski sektor. Međutim, postoji veliki problem tržišta i dostupnosti recikliranih materijala. Danas, kod nas postoji veoma mali broj takvih proizvoda, pa su arhitekte i dizajneri uskraćeni za njihovu upotrebu, ali nadajmo se boljem i težimo ka boljem! 

Jedno od rješenja je poticaj proizvođača i povećavanje interesa za takvim proizvodima, kako bi se razvila proizvodnja recikliranih materijala, a i mi arhitekti krenuli sa stalnom upotrebom i sebi to nametnuli kao jednu od primarnih obaveza. 

Iz Vašeg bloga vidimo da često putujete. Postoji li onda nešto što Vas je, tokom putovanja, posebno inspirisalo? 

- Biti društveno odgovorna i ukazivati na ljepote BiH je sasvim dovoljna inspiracija da o svojim putovanjima po našoj domovini i šire pišem na blogu Stilistica. Najviše me inspirišu ljudi koji stvaraju, a moji su sunarodnjaci ili kreativci iz regiona. 

Kada putujem pokušavam inspiraciju naći u ljudima i u onome što oni kreiraju, te svaku pozitivnu priču podijeliti sa drugima. Posljednje takvo putovanje bilo je u Beograd, na Mikser festival, sa nadom da ćemo i u Sarajevu uskoro imati jedan takav koncept! 

Odličan je bio i kratki izlet u Eindhoven na Dutch Design Week… Tu je izložba fenomenalnih produkata i inovacija bila zaista na zavidnom nivou. 

Koji su izazovi sa kojima se trenutno susrećete u poslovnim angažmanima? 

- Ja se prema svakom projektu postavljam kao da je najbitnji. Visina investicije za mene ne igra nikakvu posebnu ulogu. Trudim se svakom zadatku pristupiti kao prema ličnom izazovu. Trenutno radim na restauraciji i dizajnu jednog stana iz austrougarskog perioda. Nakon toga planiram se fokusirati na rekonstrukciju stare porodične kuće u Sarajevu. Najveći izazov je upoznati buduće korisnike prostora i ispuniti njihove male i velike želje, ali ostati dosljedna svojim principima u projektovanju.

Koliku ulogu ima energetska efikasnost u vašim projektima? 

- Adekvatni argumenti i želja arhitekte da objekat učini barem djelimično energetski efikasnim mogu privoliti svakog investitora da uloži dodatna sredstva, te time učini nešto za budućnost planete. I da to ne bi bila kap u moru, ja sam voljna iznova pokušavati utjecati na svijest, a to već duže vrijeme čini i fondacija SEE Change Network čiji sam jedan od osnivača.

Velika mi je želja, za svoju porodicu, prijatelje i sebe napraviti pasivnu vikend kuću u okolini Sarajeva, na Hreši, gdje ću sa drugim inžinjerima iz srodnih struka osmisliti jedinstven primjer vikend objekta izgrađenog od lokalnih materijala, promovisati taj tip gradnje, te nastojati uvjeriti ostale da je pasivni objekat najugodniji i najisplatniji za život i dugoročno održavanje!  

Da li ste zadovoljni urbanim razvojem Sarajeva u posljednjih 10 godina? Da li biste nešto drugačije uradili? 

- Urbanizam Sarajeva je bolna tačka nas arhitekata, urbanista i prostornih planera. Ja se nažalost nisam imala prilike baviti urbanizmom u našoj državi, ali jesam u Tripoliju gdje sam radila prije 5 godina. Poučena iskustvom mogu reći da u urbanizmu moraju postojati stroga pravila koja nisu tako lako podložna izmjenama, već su ustaljena, smislena i kreirana od kvalifikovanih ljudi. Mislim da u Sarajevu i Bosni i Hercegovini postoje takvi profesionaci, samo što se u jako malom broju nalaze na pozicijama sa kojih mogu odlučivati. 

Nadam se da će se postaviti normativi koje svi arhitekti, investitori i građani moraju poštovati, bez obzira na sve ostale političke i ekonomske utjecaje. Urbanizam mora biti u službi boljeg i kvalitetnijeg života ljudi koji žive u toj sredini, a ne biti mehanizam za stvaranje kapitalnih investicija, pod cijenu uništenja određenih dijelova grada, pa čak i cijelih naselja. 

Građani Sarajeva moraju biti svjesni da su oni ti koji odlučuju, moraju utjecati na nadležne institucije, te biti kreatori promjena i bolje budućnosti!